Tekije u 20. stoljeću
U prvim desetljećima 20. stoljeća vršena su, uglavnom, preudešenja Tekijske crkve. Godine 1926. kupljena su nova zvona. Veliko zvono, „Zaviještano od građana Petrovaradina i hodočasnika“, posvećeno je Majci Božjoj Tekijskoj, srednje zvono sv. Ani, a malo zvono sv. Josipu.
Rođenjem njegovog visočanstva Kraljevića Tomislava (19.01.1928. god.) Tekijska riznica postala je bogatija za jedan predivan kalež, koji je darovala Njeno visočanstvo Kraljica Marija Karađorđević.
Koliko su Tekije prirasle srcu Petrovaradinaca, pokazuje i činjenica da su baš na Tekijskoj crkvi odlučili podići spomenik svojim dragim pokojnicima poginulim i nestalim na bojištima Prvog svjetskog rata. Mramorna ploča s’ 96 imena građana Petrovaradina uzidana je na desnoj vanjskoj strani crkve godine 1934.
Dolaskom komunističkog poretka na vlast, slično turskim vremenima, ponovno su nastale teške prilike u petrovaradinskom vjerskom životu. Tradicionalne crkvene povorke su zabranjivane, vjernici su obespravljivani i izazivani, a naprijedak Tekijskog svetišta svjesno je sputavan.
[pictureframe image=”https://www.tekije.com/wp-content/uploads/2013/06/3028524781_b6771c19f5.jpg” align=”left” lightbox=”true” title=”” link=”” width=”45″ height=”auto”]
Godine 1955. Tekijsko svetište predano je na ravnanje Franjevcima – Konventualcima sa sjedištem u župi Sv. Jurja mč. Tijekom 18 godina napornog rada, učinili su mnogo na promicanju Tekija, dokazavši se kao sposobni organizatori. Zaslugom jednoga od njih, oca Dominika Kamenskog, Tekijsko svetište je počelo izdavati zidne kalendare sa slikom Tekijske Gospe i crkve, što je katolička javnost u tadanjoj Jugoslaviji dočekala s’ oduševljenjem.
Krunjenje čudotvorne Svete slike Majke Božje Snježne obavljeno je 1956. godine po biskupu Stjepanu Bäuerleinu, uz svečanu asistenciju okolišnog svećenstva i prisustvo mnogobrojnih hodočasnika kao i sudjelovanja mnogobrojne djece iz Petrovaradina i okoline.
Proslava 250. obljetnice Tekijskog svetišta, godine 1966., bila je veoma svečana. Njoj je pribivao i tadanji kardinal Dr. Franjo Šeper, zagrebački nadbiskup, a osobito je bio privlačan i učinkovit nastup limene glazbe iz „Naselja sv. Antuna” u Padovi.
Od godine 1973. Tekijama ponovno ravnaju biskupijski svećenici, koji su dosad izmijenili mnogo štošta. Najveće promjene dogodile su se u unutrašnjosti Tekijske crkve tijekom njenog ravnatelja, pokojnog župnika msgr. Stjepana milera.
Na spomen pokrštenje hrvata i na spomen tisućite obljetnice prvog Gospinog svetišta u našem narodu, kojeg je podigla Dobra Kraljica Jelena (976. godine), u Tekijskoj crkvi je 1976. godine glavni oltar u neogotičkom slogu zamijenjen mramornim. Misni žrtveni stol postavljen je između četiri bijela mramorna stupa koji su na vrhu unakrsno povezani horizontalnim zategama iznad kojih dva mramorna luka grade krunu. Na sredini krune postavljena je slika Snježne Gospe, a na njenom vrhu je kip Bezgrješnog Začeća BDM. Iz crkve su uklonjeni bočni oltari tirolske rezbarije.
Nakon četiri godine izrađeni su na svim prozorima u crkvi vitraži s’ likovima svetaca, njihovim imenima i imenima darovatelja.
Prigodom 100. obljetnice sadašnje Tekijske crkve (1881. – 1981.), Svetište je je ponovno obnovljeno i preuređeno, pa je te jubilarne godine svetkovina Snježne Gospe proslavljena veličanstveno. Svetoj Misi su pribivali apostolski pronuncij, izaslanik Svete Stolice Michele Cechinia, zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić, đakovačko – srijemski biskup Ćiril Kos, nadbiskup u miru Josip Lach, subotički biskup Matija Zvekanović, hvarski biskup Celestin Bezmalinović, karlovački pravoslavni episkop Andrej Frušić i dr.
Molim vas zašto ništa nepišete o časnim sestrama milosrdnicama, koje su tu djelovale i bile jako omiljene kod naroda?