VIGILIJA VELIKIH TEKIJA

PETROVARADIN/TEKIJE (TU) – Proslava Gospe Snježne u biskupijskom svetištu na Tekijama započela je u srijedu, 4. kolovoza misnim slavljima na više jezika

Prva sveta Misa uoči Velikih Tekija slavljena je u 15.30 sati na staroslavenskom jeziku. Nakon nje, u 17.00 sati slavljena je Misa na mađarskom jeziku, koju je slavio vlč. Dávid Sáfrányi, župni vikar u Temerinu. Velečasni Sáfrányi je u homiliji podsjetio vjernike na povijesni događaj u kojem je Gospa Tekijska pomogla kršćanskoj vojsci pobijediti nadmoćnije Turke, te pozvao vjernike da se utječu Bogorodici. Bogorodica je ta koja nas vodi bliže Isusu. Kazao je kako vjernik treba, poput nje, činiti Božju volju i tako s njom uvijek ići bliže k Isusu.

Misa na hrvatskom

Na svečanom euharistijskom slavlju na hrvatskom jeziku sudjelovao je veliki broj vjernika, kako iz Srijemske, tako i iz drugih biskupija. Euharistiju  je predvodio srijemski biskup msgr. Đuro Gašparović, a u koncelebraciji su bili gotovo svi svećenici Srijemske biskupije. Na samom početku slavlja vjernicima se obratio vlč. Ivan Rajković, upravitelj svetišta, izrazivši veliku radost zbog mogućnosti da se ove godine proslave Velike Tekije, koje su prošle godine otkazane zbog pandemije. Pozvao je vjernike da se pridržavaju mjera, te kazao kako će ove godine izostati tradicionalna procesija sa svijećama, upravo zbog toga što pandemija još traje i potreban je oprez.

Srijemski biskup msgr. Gašparović je u homiliji istaknuo značaj tekijskog svetišta za vjernike, osobito za Srijemsku biskupiju.

Draga braćo i sestre, dragi hodočasnici!

Ova crkva, ovo Svetište koje i danas živi kao svjedok minulih vremena, ali i vjere i nade, zavjetna je crkva Biskupijskog svetišta Gospe Snježne na Tekijama. To je u pastoralnom i duhovnom smislu povlašteno mjesto za nas hodočasnike vjernike i molitelje, o čemu svjedoče brojni zavjetni darovi, zahvalnice i uslišane molitve. Ovo je svetište otvoreno za sve vjernike hodočasnike iz svih župa naše Srijemske biskupije kao i za vjernike hodočasnike iz susjednih nam biskupija i to Beogradske nadbiskupije, Subotičke i Zrenjaninske biskupije, vjernike grkokatolike istočnog obreda iz Eparhije svetog Nikolaja Ruski Krstur, te vjernike iz Hrvatske i drugih susjednih zemalja.

Uvijek u svakom vremenu mi kao vjernici sakupljamo se oko uzvišenoga lika Bogorodice u svojim župama na pojedinim slavljima posvećenim njoj u čast, u svibnju i listopadu, kako bismo neprestano pronalazili sebe uz moćni zagovor Majke Božje. Naš svakodnevni život u sebi nosi mnoštvo izazova, poteškoća, problema i neizvjesnosti, na koje nažalost imamo vlastite privremene ili polovične odgovore. Svaki od nas, vjerujem, obraća se Nebeskoj majci sa svojim potrebama i s nakanom u svom srcu koje želi prikazati kako bi nam Ona izmolila milost i pomoć. A svakako smo joj zahvalni i za zagovor kod svojega Sina Isusa Krista.

Puno toga danas želimo reći i čuti od naše Nebeske majke. Mnoštvo je razloga našega okupljanja u ovom Tekijskom svetištu i u svemu tome se očituje ponajviše naša ljudskost koja je u očekivanju nekog nadnaravnog djela. Više smo se sabrali kao neki “prosjaci” koji imaju želju da im Majka Božja svojim zagovorom kod Isusa nešto udijeli i da nas zagovara. Zato joj se danas obratimo svatko osobno.

Blažena Djevica Marija veliko je blago, neugasivo svjetlo, kruna djevičanstva, žezlo prave nauke, nerazoriv hram pripravljen za mjesto onome kojega prostor ne može obuhvatiti Isusa Krista. Ona je neprocjenjivi dar koji smo primili podno križa kada je umirući Isus rekao Ivanu a i svima nama: “Evo ti majke”. I tada smo postali cjelinom i brigom Njezina majčinstva.

Čuli smo današnje evanđelje koje u nama treba probuditi vjeru u život i neizmjernu zahvalnost za ono što nam je naviješteno. Susret na svadbi u Kani Galilejskoj koji se odigrao vjerojatno na vjenčanju bliske Isusove rodbine sažet je u dva jedinstvena čina. Jedno je molba majke da Bog sin pomogne potrebnima, a drugo je Isusova pomoć. Majka Božja moli onoga koji je izvor njezina života jedinstvenu molitvu. To je majčinsko oko koje promatra i vidi sve potrebe. Ovdje su u nevolji i pred sramotom domaćin, roditelji mladenaca, nadstojnik stola a i sami mladenci. Nemaju vina. Što da se sada poduzme? Što činiti? Marija, zagovornica nastupa i govori: Što god vam rekne učinite. Ima povjerenja u svoga sina koji će na njezinu molbu nešto učiniti.

I sada u ovom slavlju vigilije Gospe Snježne, Velikih Tekija, na slavlju ove svete mise Božanskog stola riječi i lomljenja kruha njezino majčinsko oko promatra i istim glasom, Isusu govori da čuje naše molitve sada, ovdje na ovom svetom mjestu. Znamo da mira i sloge nema u nekim obiteljima, zdravlja nemaju pojedinci, ljubavi i razumijevanja nema među ljudima, strpljivosti mnogi nemaju u teškim životnim prilikama, srdačnosti i volje nemaju jedni prema drugima, vedrine nemaju mnogi u poteškoćama života, ili pak vjere i povjerenja nemaju u Boga. Zato smo došli u ovo svetište na Tekije. Tu je Marija, Majka Isusova i Majka naša, zagovornica i pomoćnica. Svima nama poručuje i poziva nas: Što god vam rekne učinite jer na one oštre riječi Isusove “što ja imam s tobom”, tko može odoljeti Mariji da  nastavi da kaže poslužiteljima što god vam rekne učinite.

Što to nama Isus danas poručuje? Što je to što Isus govori a trebali bismo činiti? Što to treba naliti u šest kamenih posuda našega života. Jasan je stav Krista koji nikoga od nas danas niti osuđuje, niti proziva, niti naše propuste, ako nam nedostaje “vina” povjerenja u Isusa,  javno iskazuje, već u svom milosrđu poziva vratite se, ne bojte se, ne bojte se vjerovati, napunite posude vašeg života vjerom i milošću Božjom, ne bojte se otvoriti Duhu Svetom koji mijenja život, svjetonazore, mentalitete, kulturu, civilizaciju. Ne bojte se sudjelovati na svetoj misi i nna slavljima drugih sakramenata. Iziđite iz tog začaranog kruga vlastite samodostatnosti i uputite se prema izvoru nade. Majka Božja dala nam je i posvjedočila svojim životom da to naše neprestano traganje za povjerenjem u Isusa i radošću prebiva u potpunoj otvorenosti i predanju Božjoj volji. Ona je svojim životom nama ponudila jednostavnost potpunog predanja i života u Bogu. Taj primjer njezinog tihog jednostavnog pomalo za današnji svijet beznačajnog i monotonog života o kojem se ne može puno niti govoriti, put je prema svetosti i trajnoj milosti u Isusu Kristu.

Svijetli primjer Marijina života nama se danas daje da od Boga, Sina Božjega, molimo milost kako bi njegov sveti blagoslov nanovo zahvatio naš život i naše župne zajednice i naše obitelji. Obitelj je izvor života a sami smo svjedoci kako se u našim obiteljima danas izgubila obiteljska molitva i skladan obiteljeki život. Majčinstvo je svedeno na najnezahvalniju istancu u kojoj nema nikakvoga poštovanja. Djeca su nezahvalna svojim roditeljima i žele poći svojim putem, možda putem lutanja i neizvjesnosti. Djeco, imajmo povjerenja u svoje roditelje.

A sada izađimo sa svadbe u Kani Galilejskoj. Nameće mi se mnoštvo pitanja. Jedno od njih je: Kako mi reagiramo na probleme drugih ljudi? A Marija je reagirala i pomogla. Mislimo li da nas se problemi naših bližnjih ne tiču? Imamo dovoljno svojih problema, pa ne možemo voditi tuđu brigu. Istina je da u većini slučajeva nismo u stanju riješiti tuđe probleme. Ali ono što možemo, to je ukazati na mjesto gdje se problemi mogu riješiti. To mjesto je kod Isusa Krista. On je taj koji ih može riješiti. Bog nas poziva da  učinimo ono što je Marija vrlo kratko i jasno definirala: “Što god vam rekne, učinite!”  Mislim da je tu osnova, ključ našeg uspjeha u duhovnom životu. Koliko li je samo danas ljudi koji se predstavljaju kršćanima, koji obožavaju Blaženu Djevicu Mariju, a ne provode ovaj njen savjet: “Što god vam rekne, učinite!” Puno toga Isus govori u našim crkvama na svetim misama, a mî ne čujemo ili ne činimo. Štoviše, negiramo i odbacujemo Isusove naloge jer nam se tako čini ugodnijim i ljepšim. Jedini način, kako bi Bog mogao čuti naše molitve i uslišati ih, jest da poslušamo što nam On savjetuje. Neka to bude ostvarivo u nama i danas, poručio je msgr. Đuro Gašparović

Nakon svete Mise crkva je ostala otvorena do 22.00 sata za osobne pobožnosti.

Ana Hodak