PROSLAVA VELIKIH TEKIJA

Proslava Gospe Snježne u biskupijskom svetištu na Tekijama započela je u petak, 4. kolovoza, misnim slavljima na nekoliko jezika

Vigilija Velikih Tekija

PETROVARADIN (TU) – Veliki broj hodočasnika pristigao je već 4. kolovoza u poslijepodnevnim satima proslaviti Gospu Tekijsku. Cijelo poslijepodne svećenici su im bili na raspolaganju za ispovijed. Prvo misno slavlje u predvečerje blagdana slavljeno je na staroslavenskom, potom je služena misa na mađarskom. Pontifikalna misa na hrvatskom slavljena je u 19. sati. Nju je predvodio pomoćni đakovačko-osječki biskup mons. Ivan Ćurić. U koncelebraciji su bili srijemski biskup mons. Đuro Gašparović, srijemski biskup koadjutor mons. Fabijan Svalina te brojni svećenici iz Srijemske i drugih biskupija.

Na početku slavlja biskup koadjutor mons. Svalina uputio je pozdrave okupljenima, posebno: mons. Đuri Gašparoviću, srijemskom biskupu, mons. Simonu Bolivaru Sanchez, savjetnika u Apostolskoj nuncijaturi u Republici Srbiji, preč. Ivanu Rajkoviću, rektoru svetišta i vlč. Mateju Periću, arhimandritu Kleopi Stefanoviću, izaslaniku vladike srijemskog Vasilija. Biskup je pozdravio hodočasnike s različitih strana, koji su došli slaviti svetkovinu Gospe Tekijske, te spomenuo hodočasnike iz Žednika, Slavonskog Borda, Garčina, Šumeće i Kaniže, kao i vjernike u narodnim nošnjama iz Hrvatskog kulturnog društva „Šid“ iz Šida. Uputio je pozdrave i prisutnim predstavnicima vlasti, te pozdravio Gorana Kaurića, zamjenika pokrajinskog tajnika za kulturu i informiranje i odnose sa vjerskim zajednicama, Nikolu Bajića, diplomatskog savjetnika u veleposlanstvu RH, Ivu Martinovića, predsjednika Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata. Na koncu je posebno pozdravio predsjedatelja slavlja te izrazio osobitu radost što u ime povezanosti ove dvije biskupije, zajedno mogu moliti Gospu Tekijsku za zagovor.

Mons. Ivan Ćurić je u homiliji govorio o stoljetnoj tradiciji hodočašćenja Gospi Tekijskoj. Podsjetio je vjernike na povijest nastanka blagdana Gospe Snježne te povijest tekijskog svetišta. Nadovezujući se na molitvu Eugena Savojskog, kazao je: „I mi večeras, kad ulazeći u noć, kako su to kršćani od početaka činili, želimo doživjeti kako svjetlo kršćanske vjere ima snagu odagnati životnu tamu i uvijek u odsjaju one jedne jedinstvene noći, one uskrsne, raskinuti okove grijeha i smrti. Poučeni riječima Svetoga pisma, mi ni večeras ne želimo zaboraviti ono u čemu nas poučava Crkva: da nas prava pobožnost prema Djevici Mariji uvijek više približava Isusu i da se kršćanska pobožnost nikako ne sastoji u nekim prolaznim osjećajima niti u nekoj jeftinoj lakovjernosti. ‘Dolaziti Mariji, nju ljubiti,’ naglašavao nam je to blagopokojni papa Benedikt XVI., ‘znači truditi se slušati njezina Sina. U ovim vremenima, kad mnoge osobe toliko trpe i zbog siromaštva, zbog ratova i svakovrsnoga nasilja, zbog tako duboke krize mnogih vrijednosti obratimo se Mariji,’ nastavlja papa, ‘i molimo je za utjehu za snagu i nadu da mognemo pobjeđivati svako zlo.’ Zato se u svoj iskrenosti i dubini svoga srca s Djevicom Marijom mi želimo osjetiti baš kao Kristovi vjernici, pozvani ovaj svoj život doživljavati i graditi kao put spasenja…To znači u trajnoj povezanosti s Bogom čeznem za svjetlom Božjega života te istovremeno sve prostore svoga života otvaram Božjem životu. To je kršćanski vjernik. To je ono životno iskustvo vjere o kojem je davno posvjedočio starozavjetni Job,“ rekao je mons. Čurić.

Biskup je u nastavku homilije posebno naglasio da je za vjernika jedino istinsko svjelo Evanđelje, Radosna vijest te kazao kako je posebno važno „da ja osjetim kako me ona usmjerava, kako me tješi, daje mi nutarnju snagu i nadu da osjetim da mi je onaj koga je rodila Djevica Marija zaista Spasitelj, da me Isus oslobađa od grijeha, od žalosti, od nutarnje praznine, da nisam samotnjak prepušten samome sabi, nego da živim s predanjem srca, oslonjen na zajedništvo s Bogom…“

Upozorio je na mnoga lažna svjetla za koja se vezujemo u životu i teško ih napuštamo: „Kako je teško napustiti lažna svjetla, kad su tako izazovna. No, tako su nepostojana, tako se brzo ugasnu, izblijedi im i posve nestane njihov sjaj. A mi ćemo danas na kraju misnoga slavlja u procesiji uzeti svijeću. Gledajmo u njoj znak Kristova svjetla. S Djevicom Marijom nama sjaji Kristovo svjetlo. Zato sva iskustva, sve što donosi život, mi otvaramo tom Kristovu svjetlu, njegovoj riječi, njegovu evanđelju, jedinoj neprolaznoj Radosnoj vijesti spasenja. U tom svjetlu ispitujmo i provjeravajmo svoj put. Zato svakoga dana znajmo malo zastati, povući se u nutrinu svoga srca i duše. Po Isusovu svjetlu nikako nismo pozvani odustajati od života, pa ni od uronjenosti u ovaj naš svijet. Nismo pozvani ni vraćati se unazad, poput primjera Izabranoga naroda kad je na putu u Obećanu zemlju zaplakao nad punim egipatskim loncima, zaboravljajući da su tada bili u ropstvu, bez slobode. Nama danas ususret dolaze brojni životni izazovi i kušnje. Rasvijetljeni i osnaženi vjerom ne želimo ostati tamo gdje nam je korak možda zastao, gdje smo pali, gdje nam se čini da su iz prostora našeg života iščezli ili su prognani istinski ljudski i kršćanski ideali, pa nas muči i nagriza crv neke duboke sumnje da se više nikom  ne može i ne treba vjerovati. A posve suprotno. Mi s Marijom vjerujemo da je Isus božji Sin. Slavimo i zazivamo njegovo spasenje i čvrsto vjerujemo – on je taj koji može promijeniti najprije moje srce, ispuniti ga, i svako srce u mojoj obitelji gradu i selu, u mojoj zajednici, župi, biskupiji, svako srce, i mlado i staro, u našem i svakom narodu, u svim krajevima zemlje,“ zaključio je biskup Ćurić.

Na koncu misnoga slavlja uslijedila je procesija sa svijećama kroz svetište. Sliku Gospe Tekijske nosili su djevojka i mladić u narodnim nošnjama. Biskup Ćurić pozvao je vjernike da zajedno s njim zapjevaju novi napjev Gospi Tekijskoj, koji su, kako je kazao, oni u Đakovu htjeli dodati nizu pjesama zaštitnici ovog srijemskog svetišta: „Bogorodice Djevo, Gospo Tekijska, milo nas zakrili, boli blaži nam. Kristu vodi nas, o, Tekijska Majko.“ Vjernici su prihvatili biskupov poziv, te su zajedno zapjevali Gospi. Tijekom procesije pjevane su i druge marijanske pjesme.

Slavlje je završilo procesijom u kojoj slika Gospe Tekijske vraćena u crkvu, gdje će ostati do sutra.

Proslava na dan Gospe Snježne

Proslava Gospe Tekijske započela je jutarnjom liturgijom bizantskoga obreda, iza koje je uslijedila sveta misa na mađarskom jeziku koju je predslavio mons. Frenc Fazekas, privremeni dijecezanski upravitelj Subotičke biskupije.

Najveći je broj vjernika nazočio pontifikalnom misnom slavlju na vanjskom oltaru, koje je, u zajedništvu sa srijemskim biskupom koadjutorom Fabijanom Svalinom, dijecezanskim biskupom Đurom Gašparovićem, te svećenicima Srijemske biskupije, Subotičke biskupije i Beogradske nadbiskupije predslavio Ivan Ćurić, pomoćni biskup đakovačko-osječki, dok je tijekom cijelog prijepodneva veči broj svećenija ispovijedao u prostoru svetišta.

Prisjećajući se svete mise koju je u Osijeku 7. lipnja 2003. godine predslavio sveti papa Ivan Pavao II., mons, Ćurć je u propovjedi kazao kako je u tom slavlju na poseban način bila istaknuta marijanska dimenzija naše vjere. „Tom je prigodom na kraju misnoga slavlja pred papu bio donesen kip aljmaške Gospe od utočišta i voćineke Gospe od utočišta, te ih je papa okrunio znakovitim obredom. Za vrijeme cijeloga liturgijskog slavlja na oltarskom prostoru bio je uzdignut lik Marije donesen sa Tekija, zavjetna slika Gospe Tekijske. Tada smo htjeli prepoznati, a to i danas osjećamo, kako su prostori naših biskupija vidljivo prošarani  i svetištima i pobožnošću prema Djevici Mariji. Drago nam je što je naše iskustvo vjere i pobožnosti obilježeno Marijinim likom, što u našem hrvatskom narodu kršćanska vjera snažno odiše ljubavlju prema Majci Bogorodici. Dijelimo to iskustvo sa drugim narodima Europe i svijeta, a najbliže ovdje, u ovom srijemskom kraju, u kojem je živa molitva Bogorodici iz usana vjernika katolika ali i pravoslavnih, koji s dubokom duhovnošću snažno časte i zazivaju Kristovu i našu majku“, kazao je biskup.

Kazavši kako na blagdan Snježne Gospe želimo nahraniti i obnoviti snagu svoje vjere, razmatrajući događaje što ih je Bog iz ljubavi prema nama učinio u Mariji, ulazeći u njezinu životnu povijest, Ćurić je nastavio: „Časteći Mariju, na tragu više od tri stoljeća povijesti Tekijskoga svetišta, želimo srcem doživjeti snagu spasenja, osjetiti da nas Onaj koji je u njezinu krilu rođen, koji je za nas umro i uskrsnuo, Isus Krist, sve želi rasvijetliti i voditi nas punini života u uskrnsuću. Iz ovog svetišta želimo poći dalje u život osnaženi. Želimo osvijetliti životni put, osjetiti i doživjeti da mi nismo besciljni u nekom mraku i magli, makar nas sada zahvaćaju, i to snažno, iskustva tame, grijeha, naših slabosti, prolaznosti. Znamo: po Božjoj promisli i ljubavi naš je život po Isusu upravljen prema spasenju. Poučeni riječima svetog Pisma, ni danas ne želimo zaboraviti ono na čemu nas Crkva želi poučiti – da nas prava pobožnost prema Mariji približava Kristu“.

Osvrćući se na misno čitanje iz Ivanovog Otkrivenja, biskup je kazao kako u Mariji prepoznajemo ono što je izraelskom narodu na putu iz Egipta bio vidljivi znak Jahvine nazočnosti, a to je Božji kovčeg, šator u kome „nas je pohodilo mlado Sunce s visine“ – Božji sin. „U kršćanskom razumijevanju možemo prepoznati da eminentno mjesto Božje nazočnosti više nije ni kamen, ni drvo, ni zlato ni srebro, nego živa osoba, žena. Božji Sin se nastanio u događaju utjelovljenja u životu jedne osobe. Zahvatio je njezin život i posve ga uključio u djela i događanja Spasenja. Na tom tragu mi prepoznajemo temelje i snagu svoje vjere i kršćanskog puta, i možemo prepoznati kršćanski odgovor na usklik: „Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao“. Isus odgovara: „Još blaženiji koji slušaju Riječ Božju i čuvaju je“. Isus je htio pozvati da se ljudi otvore njegovu dolasku. Isus misli na plodove, spasenje i blaženstvo onih kojih prihvaćaju njegovu riječ. Oni postaju baštitnici novoga života koji struji prema vječnosti. Upravo to prepoznajemo u Marijinu primjeru – otkrivamo kako je na djelu Božja ljubav koja nas je otkupila od grijeha i daruje nam da budemo sinovi i kćeri s Božjim sinom, ljubav koju je On zapečatio krvlju kada je sa križa Mariju darovao nama za majku“, kazao je tumačeći navješteno evanđelje propovjednik.

„Prepoznajemo u evanđelju i važnost skladnoga odnosa između pobožonosti i djelovanja, jer na planu kršćanske vjere znamo susresti određeni raskorak, suprotstavljenost tih dviju važnih sastavnica našeg kršćanskog života. Prva se odnosi na vrijeme za molitvu, sabranost, razmatranja istine i događaja Božje objave. Činimo li to? Što je s trudom oko proučavanja i produbljivanja kršćanskog  nauka, koji nas uvodi u razumijevanje i dubine ‘neistraživoga bogatstva Kristova’? Druga je čuvanje i vršenje Riječi, uvijek na način nasljedovanja Kista, i riječima i djelima, ustrajno i cjelovito, u svim životnim prilikama. Na tom je tragu i pouka koju danas želimo izdvojiti za iskustvo svoje vjere: Bog nas upravlja spasenjem. Naš je život obasjan nadom i utjehom. Zato vjernik svoj život nikada ne okreće niti ostavlja u tami. Vjera nas uči da čeznemo za nadahnućem koje nije površno, koristoljubivo ni nepravedno, već izvire iz ‘Mudrosti odozgo’, koja je ‘čista, mirotvorna, milostiva, poučljiva, puna milosrđa i dobrih plodova’. Ona nas čini sposobnima otvoriti se, poći u susret drugima, srdačno i iskreno živjeti s njima. Možda bi nam ideal kršćanskoga poziva ostao previsok, gotovo neostvariv, ali Krist nam je svojom blizinom pokazao put. Po njemu Božje spasenje silazi u našu stvarnost, dolazi na putove kojima idemo i djelom svoje otkupiteljske ljubavi i uskrsnućem zasađuje klicu preobrazbe, novoga Neba i nove Zemlje. Ona nas upućuje na putove pomirenja, obećava i daruje nam svoj mir.  S Majkom Marijom želimo graditi civilizaciji ljubavi, koja je upisana u naša srca kao Kristov zakon ljubavi – Božje ljubavi za nas i poziv na konkretna djela ljubavi prema drugima, a posebno potrebitima“, kazao je biskup Ćurić zaključujući homiliju.

Na koncu mise je, nakon blagoslova nabožnih predmeta, čudotovorna slika Gospe Tekijske u procesiji prenijeta u crkvu svetišta, gdje je izložena štovanju i molitvama brojnih hodočasnika.

Na misi je u ime Srpske pravoslavne Crkve nazočio arhimadrit Kleopa Sefanović, izaslanik vladike srijemskoga Vasilija, hodočasnici iz Srijemske biskupije, Subotičke biskupije, Beogradske nadbiskupije, Đakovačko-osječke nadbiskupje, diplomatski savjetnik Veleposlanstva Republike Hrvatske u Beogradu Nikola Bajić, predsjednik Zajednice prognanih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata Ivo Martinović, te predsjednica Izvršnog odbora Hratskog nacionalnog vijeća u Republici Srbiji Karolina Bašić.

Liturgijsku je glazbu animirao zbor Župe Presvetog Trojstva u Srijemskim Karlovicma pod ravnanjem prof. Vlaste Malešević i uz sviranja kantora Zlatka Savića

Slavlje Velikih Tekija završeno je večernjom misom na hrvatskom jeziku koju je slavio preč. Ivan Rajković, rektor svetišta.

Tekst: Ana Hodak, Marko Tucakov

Fotografije: Darko Peka, Marko Tucakov