Napustila nas je petrovaradinska orguljašica Anica Nevolić
Šest godina nakon svečanog obilježavanja 60. obljetnice plodnog crkvenoglazbenog rada, u utorak, 17.06.2014. god. u Domu za stare u Futogu preminula je u 84. godini života petrovaradinska orguljašica, Anica Nevolić. Svojim dugogodišnjim orguljanjem i zborovođenjem zadužila je ne samo novosadsku župnu crkvu Imena Marijina u kojoj je provela najveći dio svoga crkvenoglazbenog života, već i župu Uzvišenja sv. Križa, Biskupijsko svetište Gospe Tekijske i crkvu Sv. Jurja u Petrovaradinu.
Anica Nevolić potječe iz stare petrovaradinske obitelji, kao jedino dijete Ivana i Angele Fabijanac. Rođena je 1930. godine. Osnovnu školu završila je u Petrovaradinu, a gimnaziju u Sr. Karlovcima. U razdoblju od 1946. go 1955. godine radila je u više poduzeća u Novom Sadu, da bi do odlaska u mirovinu 1980. bila šefica obračuna osobnih dohodaka u poduzeću „Grafika“.
Odgojena u pravom kršćanskom duhu, Anica je već u svojem djetinjstvu zavoljela molitve i crkvene obrede. U šesnaestoj godini života pridružila se pjevačima svoje župne crkve Uzvišenja sv. Križa u Petrovaradinu, a već godinu poslije započela je kao samouka, mukotrpno i ustrajno, vježbati sviranje na harmoniju. U svojoj župnoj crkvi prvi puta je 11. siječnja 1948. otpjevala je i odsvirala jutarnju, đačku sv. Misu. Nedugo potom ustrojila je mješoviti pjevački zbor koji je dotada pjevao jednoglasno. Godine 1949. postala je učenicom Helme Cvetnić, sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskog pod čijim je vodstvom u samostanu i crkvi Sv. Jurja u Petrovaradinu, devet godina učila sviranje na glasoviru i orguljama.
U nastojanju da svoj crkvenoglazbeni repertoar obnovi u skladu sa pravilima Liturgije, Anica je godine 1966. podsticajno djelovala i na petrovaradinskog velikana, Stanislava Prepreka koji je, za potrebe njezinog glazbenog rada sa zborom u crkvi Uzvišenja sv. Križa, a uz posredovanje njegovog sduradnika, prof. Đure Rajkovića, skladao 31 misu, 111 crkvenih himana i mnogo drugih crkvenih popijevaka. Time je i hrvatska crkvena glazbena baština obogaćena sadržajnim skladbama.
Kako se, zbog izvjesnih okolnosti, Anica 1966. godine preselila u Novi Sad, krajem 1974. godine napustila je orguljašku i zborovoditeljsku službu u Petrovaradinu, nastavljajući je u novosadskoj župnoj crkvi Imena Marijina. I tu je ubrzo utemeljila mješoviti pjevački zbor koji je nakon deset godina postojanja ponio ime „Laudanti“ (Hvalitelji). S njime je, slično kao i s nekadašnjim pjevačkim zborom u Petrovaradinu, nastupala i u mnogim crkvama Srijema, Bačke, Slavonije i Banata.
Tijekom života, Anica je pedantno bilježila i objelodanjivala važne događaje iz svoje orguljaške prakse. Prigodom proslave svoga srebrnoga jubileja izdala je knjižicu s naslovom „Pjevajmo Gospodinu pjesmu novu“, a prigodom 30. obljetnice svoga djelovanja knjižicu s naslovom „Slatko je pjevati Bogu našemu“. Za uspomenu na svoj zlatni jubilej, izdala je malu brošuru s naslovom „50 godina crkvenoglazbenog rada“. Tijekom svoga predanog služenja, ravnala je stotinama pjevača, a na orguljama svirala oko 16.000 puta.
Osim što se Anica može smatrati poticateljicom Preprekova skladalaštva, vrijedna je spomena i njezina doživotna uloga promicatelja Preprekovih crkvenoglazbenih djela. Osim svega navedenog, Anica je bila i ljubiteljica povijesti i fotografije, kao i kolekcionarka razglednica i magnetofonskih snimaka. Ponosna na svoj rodni Petrovaradin, često je fotografirala njegove ulice, starinske kuće i druge važne objekte kojih danas nema.
Za svoj dugogodišnji orguljaški rad dobila je pismeno Priznanje Đakovačko-srijemske biskupije i papinski i apostolski blagoslov u vidu diplome.
Sahranjena je u četvrtak, 19.06.2014. god. na staromajurskom (trandžamentskom) groblju u Petrovaradinu, u obiteljskoj grobnici, uz ispraćaj rodbine, prijatelja i pjevača novosadske i petrovaradinskih župa.
Sprovod je vodio župnik župe Uzvišenja sv. Križa, vlč. Stjepan Barišić, a posmrtni govor čitala je pjevačica zbora istoimene župe, Ljerka Deman
Pokoj vječni dao joj Gospodin! Počivala u miru Božjem.
