Na mjestu današnjeg Tekijskog svetišta nalazila se, u srednjem vijeku, kršćanska bogomolja posvećena Blaženoj Djevici Mariji. Bogomolju su podigli redovnici Cisterciti u 13. stoljeću kada su osnovali svoju opatiju “Sv. Marija” u Petrovaradinu.
Nakon poraza kršćanske vojske na Mohačkom polju godine 1526. godine, Petrovaradin je, a i veći dio hrvatske domovine, pao u turske ruke. Dolaskom Osmanlija, Cisterciti nestaju s’ ovih prostora, a spomenuta kršćanska bogomolja biva porušena. Na njenom mjestu podignuta je daščara koja je dvojici pustinjaka (derviša) služila kao stan. Budući da su u to vrijeme, u neposrednoj blizini, postojala dva izvora s’ hladnom vodom, turska gospoda iz Petrovaradina rado je odlazila tamo na „teferić“ (izlet i odmor). Spomenuti derviši posluživali su gospodu pitkom vodom, a gospoda ih je, zauzvrat, darovala novcem. Vremenom se obogativši i nadajući se još većem dobitku, sagradiše uz daščaru i malu drvenu džamiju s’ minaretom. U nju su rado dolazili na molitvu i odmor petrovaradinske age i begovi. Riječ „tekija“ je arapskog podrijetla i znači mjesto na kome derviši borave i obavljaju vjersku službu.
Godine 1687. Turci napuštaju petrovaradinsku utvrdu i Tekije.