Čudesno ozdravljenje na Tekijama

SVJEDOČANSTVO ADAMA DROZDEKA

PETROVARADIN (TU) – Adam Drozdek, rodom iz Novog Slankamena kao dječak doživio je čudesno ozdravljenje u svetištu Majke Božje Tekijske. Sa svojim roditeljima je 1969. godine odselio u Ameriku, ali je uvijek želio vratiti se i posjetiti ovo svetište još jednom. Prije par godina, točnije 2019., posjetio je Tekije i vlč. Ivanu Rajkoviću posvjedočio o čudu koje je doživio.

Rođen sam 19. prosinca 1954. godine, od oca Gregora i Majke Helene Drozdek Jaroš, započinje svoje svjedočanstvo Adam Drozdek. Kada sam imao 5 ili 6 godina, nisam mogao hodati, jer sam se povrijedio. Pao sam s tavana i povrijedio leđa. Išao sam kod mnogih liječnika, pregledali su me najbolji liječnici u Jugoslaviji, čak i Titov doktor. Moj tata je bio njegov prijatelj i on je mene liječio. Poslije skoro godinu dana, rekao je mojim roditeljima da nema ništa od izlječenja, da mi kupe kolica te da ću tako živjeti. Moj tata to nikako nije mogao podnijeti. On je čuo za Tekije. Riješio je s mojim kumom Štefanom Jakub da me donesu tamo, jer su čuli da se tu Majka Božja ukazala. Tako smo došli u procesiji iz Slankamena. Išli su mnogi ljudi pješke, a ja sam sjedio u kolima. Bila je večer i spavali smo tamo. Točno u ponoć probudio sam se i zamolio sam tatu da me odnese u crkvu. Tata me je uzeo u ruke i odnio, stavio me pred oltar. Htio sam da me stavi na stepenice ispred oltara i on je to učinio. Počeo sam žarko moliti: ‘Majko moja, pomozi mi!’ Tada sam osjetio kako je nešto vruće prešlo preko mene i ja sam istrčao iz crkve. Kroz suze se prisjeća Adam svoga ozdravljenja te nastavlja: Od toga dana uzdam se čvrsto u Majku Božju.

Kako je to utjecalo na vašu rodbinu, roditelje, braću? Kako su reagirali kada ste se vratili sa hodočašća ozdravljeni?

Kada sam se na povratku kući pojavio iza jedne krivine i kada me je brat ugledao, a on je uvijek mislio da je kriv što sam ja pao i povrijedio se, nije znao što će od veselja. I majka je bila presretna. Iako su oni i prije bili vjernici, od toga dana sve je bilo drugačije. Moja tata je bio veliki vjernik, i mama isto. Svake se nedjelje u našoj kući molilo i čitala se Biblija. To je sve i na mene utjecalo, te sam poželio biti ministrant. Bio sam ministrant sve dok nismo otišli u Ameriku. Jako sam volio i našeg tadašnjeg župnika, svugdje sam išao s njim, i  na svaku sahranu, zvonio sam… Jako sam volio ići u crkvu. Svako jutro sam trčao na Misu, nisam mogao dočekati da budem ministrant. Išao sam i u blagoslov kuća, volio sam to. Bio sam i u Betlemašima.

Kako sada živite, nakon svega što se dogodilo?

Živim u Americi, u Minesoti. Imam suprugu i dvoje djece i četiri unuka. U braku sam već četrdeset i dvije godine, a moj najstariji unuk ima petnaest godina. Kada sam se oženio, suprugu sam poznavao samo tjedan dana. A dragi Bog nas je blagoslovio divnim zajedničkim životom i djecom. Moji roditelji su imali deset unučadi i svi su jako bliski. Moja supruga želi da i naši budu tako povezani.