Povijest svetišta - Tekije
Crkva je otvorena svakodnevno od 10h do 18h. Svete mise služe se srijedom, subotom i nedjeljom u 17h.

Povijest svetišta

Tekije u prvo vrijeme

thumbnail

Prema predaji, na mjestu sadašnje crkve nalazila se srednjovjekovna kršćanska bogomolja posvećena Blaženoj Djevici Mariji koju su, najvjerojatnije, podigli redovnici tadašnje petrovaradinske cistercitske opatije. Nakon turske najezde i zaposjednuća ovih krajeva 1526. godine, spomenuta je kršćanska bogomolja srušena i na njenom mjestu podignuta muslimanska, u narodu poznata kao Tekija. U to vrijeme, kraj Tekije su žuborila dva izvora s pitkom vodom, od kojih jedan još uvijek teče.

Tekije za vrijeme Isusovaca

Nakon odlaska Turaka, 1687. godine, grad Petrovaradin postaje stjecištem vojnika, obrtnika, trgovaca i zemljoradnika, a prvi redovnici, članovi isusovačkog reda, dolaze već 1693. godine. Budući da u oslobođenom Petrovaradinu ne zatiču sačuvane srednjovjekovne kršćanske bogomolje, isusovci su u prvo vrijeme bili primorani misionariti. Prije podizanja vlastite samostanske crkve Sv. Jurja mučenika, u podnožju petrovaradinske tvrđave, koristili su za bogoslužje napuštenu tekijsku džamiju koju su preuredili u kršćansku crkvicu i posvetili je Bezgrješnom začeću Blažene Djevice Marije. Sedamnaest godina nakon što je u Srijemskim Karlovcima 1699. godine sklopljen mir između austrijskog i turskog carstva, nad Srijemom se ponovno nadvila sjena ubijanja i pustošenja. Brojčano nadmoćnija turska vojska, na čelu s velikim vezirom Damad Ali Pašom, pristigla je 3. kolovoza 1716. godine pred zidine Petrovaradina i opsjela ga. Austrijska vojska, pod zapovjedništvom princa Eugena Savojskog, odgovorila je izlaskom izvan utvrde u jutro 5. kolovoza iste godine, i u kraćoj borbi vođenoj nedaleko od crkvice Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, turska je vojska doživjela strahoviti poraz. Uvjeren da je Gospinim zagovorom izvojevana pobjeda nad osvajačem, princ Eugen je u znak zahvalnosti darovao petrovaradinskoj crkvi Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije sliku Bogorodice s djetetom – Isusom u naručju, koju je dotada kao svetinju nosio u ratne pohode i pred njom zazivao pomoć s neba za svoju vojsku. S obzirom da je pobjeda izvojevana u bitci vođenoj 5. kolovoza, na spomendan Snježne Gospe, spomenuta je crkva od tada povjerena zaštiti Gospe Snježne, odnosno Gospe Tekijske. Zbog svoje čudotvornosti, ova je slika vremenom postala predmetom iznimnog štovanja, a blagdan Snježne Gospe – danom najvećih hodočašća u ovo marijansko svetište u Petrovaradinu. U prvim poslijeratnim godinama crkva Gospe Snježne proširena je troškom obitelji nastradalog austrijskog podmaršala, grofa Siegfrieda Breunera, koga su Turci bili zarobili i na sam dan bitke pogubili. Drugo proširenje i preuređenje crkve učinili su 1754. godine oci isusovci a na spomendan sv. Joakima i Ane, 26. srpnja iste godine, svečano je u crkvu unešena čudotvorna slika Gospe Snježne. U znak sjećanja na taj događaj Svetište Gospe Snježne slavi i danas ovaj spomendan kao „Male Tekije“, dok se blagdan Snježne Gospe slavi u Svetištu kao „Velike Tekije“.

Tekije iz Okrugićeva vremena

Sadašnja vanjština Tekijske crkve, izgrađena u neogotičko – romaničkom stilu, potječe iz 1881. godine. Neumornim zalaganjem tadašnjeg ravnatelja svetišta, župnika i opata Ilije Okrugića Srijemca, crkva je temeljitom obnovom znatno povećana. Na njenom pročelju podignuta su dva zvonika, a na začelju kupola koju kruniše križ postavljen nad polumjesecom, što simbolizira pobjedu Kršćanstva nad Islamom. U crkvi, ispod kupole, bio je postavljen glavni neogotički oltar posvećen Gospi Snježnoj, a nešto kasnije i dva pomoćna neogotička oltara u čast sv. Josipu i sv. Ani. Na žalost, ovi vrijedni oltari, remek djela tirolskih majstora, uklonjeni su iz crkve 1976. godine. Na mjestu glavnog oltara podignut je oltar od bijelog mramora koji se i danas nalazi u crkvi. Zidovi do visine prozora, kao i crkveni pod, iste su godine, također, obloženi bijelim mramorom, a na prozore postavljeni vitraži s likovima i imenima svetaca.

Tekije novoga doba

U novije vrijeme izvršeni su opsežni radovi na uređenju unutrašnjeg i vanjskog prostora Tekijskog svetišta. Iza Gospine crkve izgrađen je Križni put gdje hodočasnici mogu promatrati postaje Isusove muke. Između Križnog puta i crkve nalazi se mala kamena špilja s kipom Gospe Lurdske. Pokraj crkve sazidana je nadstrešnica nad prostorom gdje se u danima hodočašća vrši bogoslužje. Godine 2004., pri obilježavanju 1700. obljetnice stradanja srijemskih mučenika, strop Tekijske crkve oslikan je motivima otajstava radosne, žalosne i slavne krunice te krunice svjetla, a oltarni prostor likovima blaženika i svetaca iz novije povijesti. Svetište i proštenište Majke Božje Tekijske, mjesto je molitve i mira, tihi kutak u koji dolaze vjernici željni duhovne i tjelesne okrjepe, ali i oni koji iz kulturnih potreba žele upoznati ovo sveto mjesto.