Pokoj vječni daruj našem Andriji, po zagovoru Gospe Tekijske!

[pictureframe image=”http://www.tekije.com/wp-content/uploads/2015/07/IMG_9707.jpg” align=”left” lightbox=”true” title=”” link=”” width=”45″ height=”auto”]Utorak, 7. 7. 2015. godine pamtit ćemo kao jedan od najtužnijih dana u našem životu i životu Svetišta Gospe Tekijske u Petrovaradinu, ali, vjerujemo, i kao najradosniji dan za Nebo, jer se u njegove dvore preselila duša dragog nam i zaslužnog čuvara Svetišta, Andrije Kormoša.

Blago i strpljivo, kakvog smo ga i poznavali, preminuo je u svojoj 68. godini u svome stanu u Sr. Kamenici gdje je i proveo posljednjih godinu dana u bolesničkoj postelji. Iako mu niti jednog trenutka bitke s bolešću nije nedostajala pažnja i ljubav njegovih najbližih, svima će nam nedostajati njegova blizina, osmjeh, razumijevanje i dobrodušnost.

I sprovod kojim smo se u srijedu, 8. 7. 2015. na Trandžamentskom groblju u Petrovaradinu oprostili od njega, bio je pun emotivnog naboja, žala i poštovanja, priznanja i zahvalnosti…čovjeku koji je to uistinu zaslužio.

Napose su bile utješne riječi predvoditelja sprovodnoga obreda i ravnatelja Svetišta Gospe Tekijske , vlč. Stjepana Barišića kada je iz konteksta starozavjetnoga psalma br. 83 izdvojio divnu “sliku” ptica koje su svile gnijezda u svetištu, a koja za poruku ima sreću i vječnu budućnost onih koji su, poput Andrije, imali stalno boravište u Svetištu kao domu Božjem, uživajući u njegovoj prisnosti i miru. Barišić, također, nije krio ni svoje uvjerenje da je pok. Andrija sada u Nebeskim “tekijama”, tom odmorištu i počivalištu, ali ni očekivanje da bi njegov alat i haljine koje su, poput Stjepanovih (sv. Stjepana prvomučenika) bile do nogu Savla, odložene, trebao netko drugi prihvatiti, nastavljajući njegovim stopama.

Od Andrije su se oprostili i župnik petrovaradinske župe Sv. Rok, preč. Marko Loš, također dobar znanac Andrije, familija, te brojni prijatelji i suradnici.

[pictureframe image=”http://www.tekije.com/wp-content/uploads/2015/07/IMG_7097.jpg” align=”left” lightbox=”true” title=”” link=”” width=”45″ height=”auto”][pictureframe image=”http://www.tekije.com/wp-content/uploads/2015/07/IMG_7099.jpg” align=”right” lightbox=”true” title=”” link=”” width=”45″ height=”auto”]

Od svoga najbližeg suradnika s kojim je svakodnevno vodio brigu o Svetištu, oprostio se i voditelj, Petar Pifat, i to sljedećim riječima:

Tužni zbore!

Blago i strpljivo, juče je ovaj svet napustila duša našeg velikog i dobrog prijatelja, Andrije. Okrepljen svetim sakramentima, preminuo je u milosti Onoga koji ga je početkom 2008. godine pozvao bliže k sebi, u poznato Svetište Gospe Tekijske, ovde u Petrovaradinu, u kojem će mu sve dok bude mogao, odano služiti, nastavljajući da vrši svoj životni poziv.

Kao jedan od njegovih najbližih saradnika i prijatelja kroz svo to vreme, živo se sećam blagosti, srdačnosti, susretljivosti i dobrote kojom je naš Andrija dočekivao svakoga ko bi svratio u tekijsko Svetište i znao se radovati sa radosnima i plakati sa zaplakanima. Tekije zaista više neće biti iste, niti su to poslednjih godinu dana, koliko je Andrija bolovao. No, i u takvom stanju on nam je bio podrška i poučavatelj, primer čoveka koji strpljivo nosi svoj križ, sledeći Onoga koji je napustivši svoj Božanski identitet, pronašao svoj istinski identitet na križu.

Duh našeg Andrije živo je prisutan među nama. Dok se i danas nadamo da će nas dočekati na vratima crkve ili hodočasničkog doma sa osmehom i ispruženom rukom dobrodošlice koja je tolikima pružala okrepu, molimo za njega njegovu i našu pomoćnicu – Gospu Tekijsku da mu kod Gospodina isprosi milost za sva dobra koja je dao ljudima, a njegovim najbližima trajnu utehu i nadu da Andrija živi…ne samo u našim srcima, nego u zajedništvu s Bogom, Bogorodicom Marijom i svecima.

Dok se sa osećajem tuge u ime Uprave Svetišta opraštam od Andrije, ne mogu a ne spomenuti i njegovo iskustvo viđenja Bogorodice koja mu se u ranim jutarnjim satima leta 2009. godine ukazala ispred malene špilje Gospe lurdske pozadi crkve. Kao ozbiljan i realan čovek, govorio je o tom događaju uzbuđeno, ali nenametljivo samo najbližem krugu ljudi, živo dočaravajući sliku prilike (pojave) koju je video spostvenim očima: mlada devojka duge crne kose u stojećem stavu s velom na glavi bez reči ga je gledala, isto kao i on nju, lišen svih spoljašnih zvukova i uticaja.

Da! Znam da ga je Gospa neprestano gledala i da ga i sada gleda i zauzima se za njega s pravom majčinskom ljubavi. Nakon strpljivog ležanja u bolesničkoj postelji, konačno može (lepršavo) hodati svojim duhovnim nogama, a nama i danas poručiti, kako je to često i za života znao reći: „Nema problema“, „Samo lagano“.

Hvala dragom Bogu što nam je dao milost da ga i kroz Andriju susrećemo i upoznajemo, što nam je dao priliku da se družimo s njime, učimo od njega i radujemo se s njime.

 Naša se Crkva priprema da iduće godine proslavi veliki Jubilej – 300. godišnjicu postojanja Svetišta na Tekijama, tog povlaštenog duhovnog mesta na kojem se susreću nebo i zemlja. Ime Andrije Kormoša ostaće upisano zlatnim slovima ne samo u našim srcima, nego, nadam se i vidljivo… na ploči u Svetištu kao svedočanstvo o jednoj plemenitoj duši bez koje naše Tekije više neće iste. Nedostajaće nam mnogo, kao i njegovim najbližima kojima izražavam najiskrenije saučešće.

Dragi Andrija, s tobom smo. Neka Ti je laka ova gruda Petrovaradinska.

Mirno počivaj! Mi ćemo ti doć.

[pictureframe image=”http://www.tekije.com/wp-content/uploads/2015/07/IMG_7102.jpg” align=”left” lightbox=”true” title=”” link=”” width=”45″ height=”auto”][pictureframe image=”http://www.tekije.com/wp-content/uploads/2015/07/IMG_7101.jpg” align=”right” lightbox=”true” title=”” link=”” width=”45″ height=”auto”]

1 thought on “Pokoj vječni daruj našem Andriji, po zagovoru Gospe Tekijske!

  1. Dragi prijatelj Andrija Kormoš, otac našeg zeta, zaista je otišao pomiren i sa Bogom, i sa ljudima. Svedočim s duhovnom radošću o poslednjm zajedničkim trenucima, u nedelju uveče, kada je skoro bez i jedne izgovorene reči, pokazao čvrsto uverenje da mu Bog otvara Svoje Carstvo osenjujući se krsnim znakom i pokazujući rukom put nebesa. Zatim je svojoj deci dao poslednji blagosov i očinski poljubac i otpustivši nas, prepustio se snu u svojoj pretposlednjoj noći ovozemnog života.
    Blažena duša njegova, a moja – duhovno okrepljena što sam ovome bila svedok.
    Prija Dragana Stanivuk.

Comments are closed.